Zašto zbog kuće Schiaparelli i dalje vjerujemo u visoku modu
Prvi dan Haute Couture Weeka uvijek nosi isto pitanje: može li nas moda još uvijek iznenaditi, dirnuti i natjerati da povjerujemo u zanat?
Ove sezone odgovor je stigao odmah.
Schiaparelli je otvorio Paris Fashion Week Haute Couture Spring/Summer 2026 na način koji jasno podsjeća zašto couture nije nostalgija, već živa, pulsirajuća forma umjetnosti. Uz modne kuće poput Julie de Libran, Georges Hobeikea, Christiana Diora i Rahula Mishre, Schiaparelli je već prvog dana postavio emocionalni i estetski ton cijelog tjedna. I iskreno — djeluje kao da je svaka nova sezona ovog brenda bolja od prethodne. Ne zato što pokušava biti veća ili glasnija, već zato što postaje hrabrija, iskrenija i emocionalno preciznija.
Strast Daniela Roseberryja je zarazna. Njegove kolekcije ne promatramo samo zbog forme, već zbog osjećaja da se pred nama događa nešto stvarno — nešto što modi vraća uzbuđenje i poštovanje prema zanatu.
Couture kao bajka: The Agony and The Ecstasy
Kolekcija nosi naziv The Agony and The Ecstasy, i to nije tek poetski okvir. To je svijet u kojem se sanjiva bića, moćne kraljice i mitske životinje susreću s nasljeđem kuće Else Schiaparelli. Roseberry gradi bajku, ali ne nježnu — već onu u kojoj emocije imaju težinu, oštrinu i svrhu.
Ovaj trenutak dodatno učvršćuje njegovu poziciju na svjetskoj modnoj sceni. Godine 2024. Roseberry je proglašen International Designer of the Year na CFDA Awards, čime je njegova reinterpretacija Schiaparellijevog nadrealizma dobila i institucionalno priznanje. On ne oživljava arhivu — on je prevodi u sadašnjost, s jasnim uvjerenjem i autoritetom.
Daniel Roseberry o bijesu, radosti i igri u coutureu
Roseberry ovu kolekciju opisuje kroz dva pitanja koja si je postavio na početku sezone:
Kako koristiti bijes? Gdje se nalazi radost stvaranja? I jesu li ta dva osjećaja povezana?
Upravo tu nastaje srž kolekcije. Fokus više nije bio na tome kako nešto izgleda, već kako se osjeća dok nastaje. Nakon sezona stroge discipline, SS26 je namjerno glasnija, ranjivija i izražajnija. Tehnike su sofisticirane, siluete snažne i gotovo agresivne, ali u svemu postoji igra. A pronaći igru u coutureu, kako sam Roseberry kaže, najveći je izazov. Upravo ta napetost između kontrole i slobode čini ovu kolekciju toliko uzbudljivom.
Stvorenja, žene i modna mitologija
Umjesto klasičnog nizanja lookova, ova se kolekcija čita kao galerija likova. Svaki izgled spaja ženski arhetip i životinjsko biće, stvarajući novu, suvremenu modnu mitologiju.
Isabella Blowfish jedan je od najupečatljivijih trenutaka kolekcije. Transparentni „Elsa” sako, građen poput fotografske replike napuhane ribe, slojevi tila koji stvaraju oblačni efekt, kristali i bodlje od organze — sve djeluje kao da prkosi gravitaciji. Ovdje couture nije ukras, već skulptura u pokretu.
Naziv nije slučajan. Referenca na Isabellu Blow nosi snažnu emotivnu težinu: njezinu ekscentričnost, instinkt i radikalnu ljubav prema modi koja je bila teatralna, hrabra i duboko osobna. Blowfish tako postaje duh jedne ere u kojoj je moda bila vizija, a ne proizvod.
Estetika priziva i osjećaje koje pamtimo iz najjačih trenutaka Alexandera McQueena — dramatičnost Horn of Plenty i mračnu romantiku Widows of Culloden. Ne kao kopija, već kao isto stanje duha: moda koja je istovremeno lijepa i nelagodna, krhka i agresivna. Upravo u toj napetosti između zanata i emocije, Isabella Blowfish postaje jedan od onih lookova koji se ne zaboravljaju jer ne pokušava biti voljen — već doživljen.
Scorpio Sisters donose možda i najjasniju emocionalnu poruku kolekcije. Škorpionski repovi, čipka, crni crin i ručno rađeni detalji pretvaraju bijes u ljepotu. Inspirirane idejom da je bijes oblik brige, ove siluete spajaju dječju noćnu moru i vrhunsko majstorstvo zanata — sudar koji Schiaparelli čini prepoznatljivim.
Posebno se ističe i povratak boje Sleeping Blue, druge signature nijanse kuće Schiaparelli, prvi put predstavljene 1940. godine u ljetnoj haute couture kolekciji. Njezina prisutnost u kolekciji The Agony and The Ecstasy djeluje kao tihi most između arhive i sadašnjosti — nijansa koja u sebi nosi melankoliju, snagu i smirenost, ali i podsjetnik da je emocija oduvijek bila jednako važna kao i forma.
Završni look, A Bird in a Cage, vraća nas izravno Elsi Schiaparelli. Referenca na Picassovu sliku Birds in a Cage simbolizira vječnu borbu između prilagodbe i slobode. Bijela ptica, crna ptica, kavez — moda kao prostor otpora, a couture kao bijeg.
Schiaparelli SS26 nije kolekcija koju samo gledamo — to je kolekcija koju osjećamo. Ona podsjeća da couture nije pitanje savršenstva, već emocije, rizika i strasti. Daniel Roseberry ne pokušava redefinirati modu; on je podsjeća zašto nam je uopće važna.
Ovu sezonu gradio je pomakom fokusa — ne razmišljajući o tome kako nešto mora izgledati, već kako se osjeća dok nastaje. Ta se sloboda osjeti u svakom looku. Proces stvaranja postaje jednako važan kao i krajnji rezultat, a instinkt dobiva prednost nad pravilima.
Možda je upravo u tome poanta. Kada se umjetnost stavi u središte zanata, a stvaranje vodi osjećajem, nastaje kolekcija koja ne nameće značenje, već ga tiho prenosi. U svijetu koji traži brzinu i jednostavnost, Schiaparelli bira kompleksnost, zanat i maštu. I upravo zato, iz njihovih revija svake godine izlazimo s istim osjećajem — uzbuđenjem zbog onoga što moda još uvijek može biti.
