Od modnih vizuala do intimnih priča: prepoznatljiv rukopis istarske fotografkinje

U svijetu fotografije gdje se estetika sve češće isprepliće s emocijom, postoje autori koji uspijevaju uhvatiti ono nevidljivo – osjećaj, trenutak i priču koja ostaje dugo nakon što je kadar zabilježen. Upravo takav senzibilitet prepoznaje se u radu ove fotografkinje, čiji objektiv jednako suvereno prelazi iz svijeta mode u intimne prostore vjenčanja i obiteljskih trenutaka.

Njezin vizualni potpis oblikuje se na spoju dviju naizgled suprotnih energija – pažljivo osmišljene estetike i spontane, neponovljive emocije. Dok kroz modne projekte stvara vlastite svjetove i pomiče granice kreativnog izražaja, u vjenčanjima i obiteljskim pričama pronalazi onu iskrenu, sirovu ljepotu stvarnog života.

U razgovoru koji slijedi otkriva što ju pokreće, gdje pronalazi inspiraciju i kako uspijeva spojiti umjetnički izričaj s dokumentarnom iskrenošću – stvarajući fotografije koje se ne gledaju, već osjećaj.

Vaš rad obuhvaća vjenčanja, evente, obiteljsku i modnu fotografiju – gdje se trenutno osjećate najviše kreativno ispunjeno i zašto?

Teško mi je odabrati samo jedno jer me upravo ta izmjena energija ispunjuje. Volim što mi modna fotografija dopušta da stvaram neke svoje svjetove i vizije, dok su vjenčanja i obitelji tu da me podsjete na one stvarne, životne trenutke.

Najviše se osjećam ispunjeno baš u tom balansu, kad jedan dan mogu biti potpuno posvećena estetici i detaljima, a već idući loviti nečiji iskreni osmijeh ili suzu. Meni svaki dan mora biti drugačiji od prethodnog i upravo mi ta dinamika dopušta da u svakom novom danu uživam na drugačiji način u nekom drugom dijelu kreative. 

Što Vas kao autoricu najviše privlači u trenutku koji odlučite zabilježiti – emocija, svjetlo, pokret ili priča iza scene?

Definitivno emocije. Obožavam promatrati ljude i njihove reakcije, jer smatram da je emocija nešto najiskrenije što dvoje ili više ljudi može razmijeniti. I sama sam veliki emotivac, nema tog vjenčanja, krštenja ili obiteljskog druženja na kojem se nisam barem jednom sakrila iza kamere da obrišem suze.

Naravno, da bi fotka bila baš ‘wow’, idealno je da se poklope i svjetlo i pokret i tehnika. Ali ako pričamo o tome što zapravo dočarava nečiji odnos, onda je to emocija. Ako se na fotografiji vidi ta čista iskrenost, potpuno mi je nebitno je li fotka možda malo tamnija ili svjetlija. Ta emocija joj daje vrijednost koju nikakva tehnička savršenost ne može zamijeniti.

Vjenčanja danas sve više postaju estetski osmišljeni događaji. Kako pronalazite balans između dokumentarnog pristupa i umjetničkog izražaja?

Istina je, vjenčanja su danas postala veliki projekti gdje se pazi na svaki, pa i najmanji estetski detalj. Upravo zbog toga moj rad mora biti vješt balans između dva pristupa. Umjetničko izražavanje koristim kako bih prenijela cijelu vizualnu priču i estetiku koju su mladenci mjesecima planirali, dok dokumentarnim stilom hvatam najiskrenije emocije i momente koji se tog dana odvijaju.

Fascinantno mi je svaki put iznova, listajući fotografije nakon vjenčanja, vidjeti koliko se različitih energija i događaja ispreplete u samo jednom danu. 

Mladence obično nakratko ‘ukradem’ za wedding session to je trenutak rezerviran za umjetničku viziju, igru svjetla, sjene i okoline. Mladenci jako vole to vrijeme jer je to zapravo jedini period u danu kada su konačno malo sami te mogu potpuno uživati i posvetiti se jedno drugome. 

Ostatak dana nastojim biti gotovo nevidljiva. Moj cilj je da me ljudi ne primijete, jer su najopušteniji i najiskreniji upravo onda kada ne znaju da ih netko promatra. 

Najveći kompliment mi je onaj pozitivni ‘šok’ mladenaca kada vide fotografiju trenutka za koji nisu ni znali da sam mu prisustvovala. Često zapravo ni sami ne znaju što se sve zbivalo na njihovom vjenčanju, pa me uz osmijeh pitaju: ‘Ma, kada se ovo uopće desilo?

Modna fotografija nosi potpuno drugačiju energiju od eventa i vjenčanja. Kako prelazite iz jedne u drugu sferu i što Vas u svakoj od njih najviše inspirira?

Uvijek kažem da je modna fotografija u mom životu prisutna baš zato da bi onaj kreativac u meni mogao normalno funkcionirati. Za mene je dolazak u studio i samo fotkanje tek jedan mali djelić projekta. Ono što zapravo obožavam u modi je što zajedno s klijentima mogu raditi na realizaciji cijelog seta, od toga kako će sve izgledati, do odluke hoćemo li raditi studijski ili na nekoj vanjskoj lokaciji.

Volim modne zadatke u kojima moja kreativa ima potpunu slobodu. Tada osmišljavam cijeli koncept: od uređenja prostora, pa do pitanja hoće li pozadina biti samo bijela ili ćemo napraviti totalno neko ludilo od scenografije. Uživam u traženju mjesta koja se uklapaju u priču brenda. Zapravo, uživam u cijeloj toj kreativnoj organizaciji i prije samog snimanja. Recimo, svake godine za Božić radim studijska fotkanja i uvijek kažem kako još uvijek nisam odlučila je li mi draži dio osmišljavanja i pripreme same scene ili kasnije fotkanje. Mislim da je za to ‘kriv’ upravo taj cijeli konceptualni pristup koji toliko volim.

S druge strane, vjenčanja su tu kako bi zadovoljila onog emocionalnog ekstroverta u meni. Jednostavno sam osoba koja voli ljude. Vjenčanja su živa, svaki je trenutak za sebe i drugačiji. Na njima me uvijek iznova oduševi ta nepredvidljivost i iskrene ljudske veze. Vjenčanja, ali isto tako i obiteljska fotografiranja, uvijek me podsjećaju koliko je bitan onaj jedan, pravi trenutak. Želim da se kroz fotku zaista osjete svi oni osjećaji koje sam i sama doživjela u društvu tih ljudi dok smo ih stvarali. Upravo zato mi je važno da se s mladencima upoznam prije vjenčanja, kako bismo osjetili međusobne energije. Ne želim da oni na svom vjenčanju imaju osjećaj da je cijeli dan oko njih stranac s fotoaparatom, već netko tko im je podrška. Svojim mladencima uvijek kažem da za fotke nisam zaslužna samo ja, to je naš zajednički rad. Za mene ne postoji ništa ljepše nego kada nakon vjenčanja, nakon što isporučim fotke i albume, i dalje ostanem u kontaktu sa svojim klijentima. Neke od svojih mladenaca danas smatram i pravim prijateljima.

Postoji li projekt ili snimanje koje biste izdvojili  – nešto što Vas je definiralo kao fotografkinju?

Prošle sam godine organizirala jedan editorijal u masliniku. Htjela sam prikazati kako se jedno tradicionalno vjenčanje zapravo može napraviti s dozom luksuza. Isto tako, željela sam fotografije koje nisu uobičajene za vjenčanja. Volim kada su stvari malo ‘pomaknute’ i upravo zato je ovaj editorijal sadržavao sve ono što se očekuje od jednog klasičnog vjenčanja, ali bilo je tu i ogledalo na kojem mladenka leži, visoki drveni svijećnjaci, rustikalna stolica… Smatram da sam upravo ovim editorijalom postigla taj željeni spoj modne i wedding fotografije. Naravno, takav projekt ne bi bio moguć bez cijelog tima koji je sudjelovao i pomogao mi da tu viziju pretvorim u stvarnost.

Na kojim projektima trenutno radite i u kojem smjeru želite dalje razvijati svoj vizualni potpis? Kada gledate unaprijed, kakve projekte priželjkujete – više mode, umjetničkih editorijala ili možda konceptualnih priča koje izlaze izvan klasičnih okvira?

Trenutno u glavi stalno vrtim neke nove modne projekte, ali kako upravo kreće sezona vjenčanja, sada ću se najviše posvetiti njima. Što se tiče budućnosti, zapravo želim sve uskladiti.  Priželjkujem modne projekte gdje će klijenti biti spremni na prave kreativne iskorake i gdje se nećemo bojati malo eksperimentirati.

S druge strane, kod vjenčanja mi je najveća želja raditi s mladencima koji su ispred fotića jednostavno svoji. Ne tražim od njih da znaju pozirati niti da se namještaju; zapravo najviše volim kad zaborave na mene i objektive. Cilj mi je da ta njihova iskrena, prirodna emocija bude u svakom kadru, bez ikakvog forsiranja. 

Težim projektima koji izlaze iz onih klasičnih, zadanih okvira, bilo da je riječ o modi ili vjenčanjima, jer me upravo ta sloboda i kreativa najviše ispunjavaju. 

I za kraj… velika sam sanjarica i često volim reći: Some dreams are only dreamed, some come true. Upravo se zato moj brend, za vjenčanja,  zove Dreamy Wedding, jer zaista želim da svatko od nas živi svoje snove.