Kad kuhanje postane ritual: Ivana Božac o emocijama, tradiciji i kreativnosti kuhanja
Ivana je strastvena kuharica čija je ljubav prema kuhanju proizašla iz osobnog iskustva i želje da kroz hranu usreći druge. Od ranog djetinjstva, kada je kao izbirljivo dijete eksperimentirala s obrocima, do danas, kada stvara kreativna jela koja oduševljavaju prijatelje, goste i kolege, kuhanje za nju nije samo obrok – to je umjetnost, emocija i ritual povezivanja s ljudima i prirodom.
U razgovoru s Ivanom otkrivamo kako nastaje njena kulinarska magija, što ju inspirira i koji su njeni omiljeni okusi djetinjstva.
Kada si otkrila svoju ljubav prema kuhanju i jelima?
Ljubav prema kuhanju se rodila kada sam počela sama pripremati svoje obroke. Kao dijete bila sam izrazito izbirljiva – čak sam iz mortadele vadila ono bijelo – pa sam uz mamin ručak pripremala svoj poseban obrok: pomfri i hrenovke. Odrasla sam na sendvičima, a zimsku salamu sam voljela više od svog rođendana.
Rano sam počela živjeti sama i moj je dom često bio mjesto druženja. Uvijek je na stolu moralo biti hrane, a zadovoljstvo koje pruža gledanje drugih kako uživaju u mojim jelima dodatno je produbilo moju ljubav prema kuhanju. Još veća potvrda došla je kada sam pripremala doručke u svom baru u Rovinju – gosti koji su dolazili deset dana zaredom baš kod mene znali su da vrijediš.
Ta kreativnost i dinamika gastro svijeta drži me i dalje u ovom poslu.
Što najčešće kuhaš i imaš li neko jelo kojim si oduševila svoju ekipu ili samu sebe?
Za sebe najčešće kuham „alla wok“ – sve što pronađem u frižideru ili vrtu nasjeckam i bacim na jaku vatru na kratku termičku obradu. Kada kuham za prijatelje, goste ili rodbinu, pripreme su opsežnije i traju po dva dana – tada dam sve od sebe da hrana bude raznolika i ukusna.
Teško je izdvojiti jedno jelo koje je posebno oduševilo – uvijek kuham nešto novo i uvijek uspije. Jedino Pavlova torta ima poseban status – tajni sastojci je čine neodoljivom i svi je žele na svojim rođendanima.
Kako bi opisala svoj stil kuhanja?
Uvijek kuham bez recepta, inspirirana nekom glavnom namirnicom i osjećajem u trenutku. Volim izazov i neizvjesnost dok kombiniram namirnice i začine. Moj stil uključuje spajanje „nespojivog“ i prilagodbu jela iz drugih kultura na svoj način. Rutina i sigurnost nisu moj stil – kreativnost i improvizacija me vode.
Koje jelo te uvijek vraća u djetinjstvo i zašto?
Postoje trenuci kada me okusi vraćaju u prošlost – poput škorupa od svježeg mlijeka ili šnenokli koje je radila moja mama. Ta jednostavna jela budila su emocije, mirise i uspomene na skromno, ali sretno djetinjstvo. Nedostaje mi taj osjećaj dana kada obična hrana može izazvati toliku radost.
Postoji li namirnica bez koje tvoja kuhinja ne može?
Vjerojatno jaja – imaju široku funkciju, često su moj spas u zadnji čas i uvijek mogu iz njih stvoriti nešto jednostavno i ukusno.
Što ti je važnije u jelu – okus, izgled ili emocija koju budi?
Sve tri komponente su jednako važne. Prezentacija je ključna jer hrana zaslužuje da zablista, okusi moraju biti u balansu, a na kraju jelo treba izazvati emociju.
Kako izgleda tvoj idealan dan kada nemaš obaveza?
Volim provoditi vrijeme na novim mjestima, hodati, promatrati ljude i okruženje, a dan završiti u krevetu od zdravog umora.
Što si naučila o sebi kroz kuhanje?
Kroz kuhanje sam pomaknula svoje granice, naučila biti upornija, opraštati si i popuštati. Kuhinja me naučila da ne mora uvijek sve ispasti savršeno – ponekad rezultat nije idealan, ali i to je dio procesa.
Imaš li male rituale koji te vraćaju u balans?
Fizička aktivnost – trčanje, bicikl, ples – moj je lijek i potreba, moj „benzin“ prije svega ostalog.
Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za nova jela?
Inspiraciju nalazim u sezonskim namirnicama, putovanjima, događajima i prirodi. Na Gran Canariji me inspirirao kaktus i od njega sam stvorila četiri nova jela i koktel – iako sam brala na zabranjenom području!
Koliko te Istra inspirira u kuhanju i na koji način?
Istra je plodno tlo za ideje i realizaciju kulinarskih kreacija – od mesa, ribe, voća, povrća, šume – sve domaće ili divlje. Volim raditi s istarskim specijalitetima i doraditi ih na moderan način. Tradicija u Istri uvijek je u modi i daje beskrajne mogućnosti za kreativnost.
U svijetu u kojem se često žuri, broji i mjeri, ova priča podsjeća da kuhanje može biti tiho mjesto povratka sebi. Bez stroge forme, bez recepata i bez potrebe za savršenstvom – samo osjećaj, sezona i iskrena namirnica.
Autor: Stylish
