Usporimo: Jesmo li zaboravili živjeti dok pokušavamo sve stići?

Naši dani često počinju u zoru – negdje između 6 i 7 sati ujutro. Brzinski spremanje, trčanje za obavezama, djeca, vrtić, škola. Ako nemamo dodatnu pomoć, samo jutarnja logistika zna potrošiti i do sat vremena. A pravi dan tada tek počinje – sjedimo satima, nerijetko u nepravilnom položaju, ispred ekrana, uz hranu koja nije uvijek najbolji izbor za naše tijelo.

Kad se navečer vratimo kući, umjesto vremena za sebe, ostatak dana posvećujemo drugima ili jednostavno „pustimo mozak na pašu“ pred ekranom. I tako u krug – iz dana u dan.

Pitanje koje se nameće: je li to život kakav smo zamišljali?
Iako živimo u vremenu kada nam je sve dostupno lakše nego ikad, sve više ljudi osjeća umor, iscrpljenost i duboko nezadovoljstvo svakodnevicom.

Suvremeni način života – u sukobu s našom prirodom

U današnjoj kulturi brzine i produktivnosti, gotovo se podrazumijeva da stalno trebamo raditi, stvarati, postizati više. Živimo u vremenu kada se često vrednuje samo ono što se može naplatiti ili mjeriti rezultatima.

Istovremeno, naše tijelo i um još uvijek funkcioniraju prema obrascima starih generacija. Evolucijski smo programirani za život u zajednici, uz prirodni ritam dana i godišnjih doba. Zimi bismo trebali usporiti, povući se i napuniti baterije, no stvarnost nas tjera na potpuno suprotno – više rada, više aktivnosti i još veća očekivanja.

Sve to dovodi do mentalnog i fizičkog iscrpljenja – od burnouta i anksioznosti, do osjećaja izolacije i gubitka svrhe. Jer ljudi nisu stvoreni da sami preuzmu sve uloge – od roditelja i zaposlenika, do kuhara, organizatora i terapeuta.

Vrijeme je za redefiniciju uspjeha

Možda je vrijeme da se zapitamo: mora li svaki hobi imati svoju cijenu? Mora li sve što radimo imati „koristan“ ishod?

Postoji neprocjenjiva vrijednost u aktivnostima koje nas vraćaju sebi – bilo da je riječ o vrtlarenju, kuhanju iz gušta, slikanju, pisanju ili jednostavnom boravku u tišini. Ti trenuci, iako ne donose financijsku korist, donose nešto važnije – unutarnji mir, jasnoću i radost postojanja.

Možemo naučiti prepoznati kada je dosta. Postaviti granice, tražiti pomoć, smanjiti broj obaveza koje nas iscrpljuju i odabrati ono što nas hrani – iznutra.

Digitalni detox i život s manje stresa

Ne moramo potpuno odbaciti tehnologiju, ali možemo naučiti pametno je koristiti. Uvesti male rituale koji nas povezuju s tijelom i sadašnjim trenutkom. Kvalitetan san, svježi zrak, kretanje, mir – to su temeljne potrebe, ne luksuz.

Možda nećemo imati savršen feed na društvenim mrežama, ali ćemo imati više prostora za sebe. Manje stresa, više mira. Manje profita, ali više života.

I to je, zapravo, najbolji uspjeh kojem možemo težiti.